„Venezuela“ – istražuje kontekst i interpretacije istoimenog djela. Temeljeno na dupliciranju, predstavlja dva izvođenja iste koreografije. U svakoj iteraciji, plesna postava, glazba i rasvjeta mijenjaju se, prožimajući iste pokrete različitim energijama koje izazivaju publiku na drugačije čitanje, drugačije viđenje. U studiji mogućnosti, viška, Ohad Naharin pokazuje kako se različita područja mogu utjeloviti u istoj gesti, ako bismo je povjerili drugom tijelu.
